O namaSunčana Škrobonja

KAKO JE SVE POČELO?

EPICYON

Naša uzgajivačnica registrirana je 2013. godine pod nazivom Epicyon. Ljubav prema psima, ali i životinjama općenito rodila se dok sam još bila dijete. Životinje su uvijek bile sastavni i neizostavni dio mog života i to se još uvijek nije promijenilo. Pošto sam nakon srednje škole završila veterinarski fakultet, te radim u veterinarskoj ambulanti, ljubav prema životinjama prešla je i u profesionalni dio moga života.

Odabrala sam engleske špringer španijele i australske ovčare prvenstveno zbog predivnog karaktera. Obje pasmine su vrlo blage, privržene vlasniku, uživaju u radu i druženju sa ljudima, ali i drugim životinjama. Naša uzgajivačnica nije komercijalnog tipa, odnosno ne bavimo se uzgojem zbog zarade. Štence nemamo često i nastojimo im naći što bolje domove u kojima će biti voljeni i u kojima će živjeti sretno do kraja svog života.

Nastojimo naše pse konstantno održavati u najboljoj mogućoj formi, bilo fizičkoj, bilo psihičkoj, bez obzira radi li se o uzgojnim, izložbenim psima ili jednostavno ljubimcima. Moj plan je baviti se uzgojem na način da dobijem što bolje štence u smislu zdravlja, na prvom mjestu, ali i eksterijera i temperamenta, štence koji će jednoga dana prije svega biti, ako ne kod nas onda u nekom drugom prikladnom domu, voljeni kućni ljubimci, a tek onda dobri izložbeni i/ili uzgojni psi. Svi naši psi, korišteni u uzgoju, zdravstveno su testirani na genetski nasljedne bolesti koje su karakteristične i najčešće se javljaju u engleskih špringer španijela i australskih ovčara.

STANDARD PASMINE

SAZNAJ VIŠE

ENGLESKI ŠPRINGER ŠPANIJEL

Breed is of ancient and pure origins, oldest of sporting gundogs; original purpose was finding and springing game for net, falcon or greyhound. Now used to find, flush and retrieve game for gun.

General appearance is symmetrically built, compact,
strong, merry, active. Highest on leg and raciest in build of all British land Spaniels.

Their temperament is friendly, happy disposition, biddable. Timidity or aggression highly undesirable.

AUSTRALSKI OVČAR

While there are many theories as to the origin of the Australian Shepherd, the breed as we know it today developed exclusively in the United States. The
Australian Shepherd was given its name because of the association with Basque Sheepherders who came to the United States from Australia in the 1800’s.

The Australian Shepherd’s popularity rose steadily with the boom of western horseback riding after World War II, which became known to the general public via rodeos, horse shows, movies, and television shows. Their inherent versatile and trainable personality made them assets to American farms and ranches.

ZANIMLJIVE TEME

Q&A

Zašto pas sa rodovnikom?

Evo nekoliko najčešćih zabluda kada se radi o kupnji psa sa rodovnikom ili bez:

MENI NE TREBA RODOVNIK, ŽELIM SAMO KUĆNOG LJUBIMCA

Ok, ne planirate ići na izložbe niti se baviti uzgojem i zbog toga mislite da vašem psu ne treba taj komad papira koji vama ništa ne znači. Većina vlasnika vjeruje kako ljudi uzimaju pse sa rodovnikom samo kako bi tu zadovoljili neki svoj ego. Istina je da ima i takvih, ali svrha rodovnika puno je važnija. Rodovnik je dokument izdan od strane kinološkog saveza zemlje u kojoj je pas uzgojen. Rodovnik nije samo papir koji omogućava vlasniku da ide na izložbe i uzgaja psa. To je mjesto gdje su upisani osnovni podatci o opisu i identifikaciji psa, broj pod kojim je on upisan u rodovnu knjigu i njegovi preci do 4 generacije u nazad. Sada će laiku to biti potpuno nebitno što tamo pišu imena nekakvih pasa za koje nikada nije čuo, ali onome tko se razumje u pasminu i komunicira sa drugim uzgajivačima ovaj podatak jako puno vrijedi.

Pravi poznavatelj pasmine, biti će upoznat sa većinom pasa iz rodovnika i uzgajivačnicama iz kojih ti psi potječu, a samim time znati će već kakve nedostatke ili bolesti ovi psi mogu prenijeti na svoje potomstvo, ali znati će i kakve vrline pojedini psi prenose. Nadalje, znati će koliko koji od uzgajivača pridodaje pažnje svome uzgoju i na koji način razmišlja. Uzgajivači međusobno komuniciraju, surađuju, susreću se na izložbama, poznaju pse iz tuđih uzgajivačnica i znaju vrline i mane tih pasa. Apsurdno je da osoba misli kako je rodovnik glupost samo zato što ona sama ne razumje što u njemu piše i kakvi podaci su u njemu dostupni.

ŽELIM KUPITI PSA BEZ RODOVNIKA JER KADA BI IMAO RODOVNIK BIO BI PUNO SKUPLJI

Cijena rodovnika u Hrvatskoj iznosi 120 kn. Dakle prema toj teoriji pas bez rodovnika trebao bi biti 120 kn jeftiniji.

Dakle, možemo zaključiti da nije istina da “uzgajivač” nije napravio rodovnik za svoje leglo jer su rodovnici skupi.

Da bi štenci mogli dobiti rodovnike njihovi roditelji moraju imati rodovnike, moraju imati obavljen uzgojni pregled ili ispit prirođenih osobina za lovne pse, uzgajivač mora biti član nekog kinološkog kluba i mora platiti članarinu za tekuću godinu, mora prijaviti leglo nadležnim osobama i priložiti svu dokumentaciju koja ide uz to. Stručna osoba iz kinološkog kluba mora doći pogledati to leglo i ocijeniti da se zbilja radi o štencima koji u najmanju ruku pripadaju toj pasmini, u kakvim uvjetima štenci i majka žive i pregledati svu dokumentaciju. I na kraju cijele priče, uzgajivač mora platiti sve troškove koji idu uz to.

Od nabave kuje do dobivanja šteneta sa rodovnikom dug je put i iziskuje puno truda i rada, pa čak ako se i ne radi o izložbenim psima.

IMAM PSA SA RODOVNIKOM PA GA ŽELIM PARITI

To što pas ima rodovnik ne mora nužno značiti da je taj pas pogodan za izložbe ili parenje.

Naravno, vi možete, svakog psa koji ima rodovnik, prijaviti na izložbu i natjecati se, sve i ako taj pas nije savršen primjerak svoje pasmine. U tome vas nitko ne sprječava. Na kraju krajeva izložbe bi između ostalog trebale služiti i tome da se vlasnici pasa druže, izmjenjuju iskustva i daju savjete jedni drugima.

No što se uzgoja tiče, tu ipak malo drugačije stvari stoje. Pas, mužjak ili ženka, koji se koristi za uzgoj trebao bi biti zdrav. Što znači zdrav pas? Zdrav pas u smislu uzgoja mora biti testiran na genetski nasljedne bolesti koje se često javljaju u određenih pasmina. Svaka pasmina ima neke svoje posebnosti i bolesti koje se često pojavljuju unutar te pasmine. Prema pravilniku HKS-a za određene pasmine potrebno je napraviti snimku kukova i preporučuje se snimanje laktova iako ono nije obavezno. I to je sve što je dovoljno za dobivanje uzgojne dozvole po pitanju zdravlja psa, ostavimo sada po strani eksterijer i temperament. No, odgovoran uzgajivač napravit će i dodatne zdravstvene testove koji nisu obavezni, ali mu savjest nalaže da to učini kako bi eventualno izlučio iz uzgoja psa koji nosi neku skrivenu manu.

Zdravstveni testovi postoje iz razloga što se mnogo bolesti ne očituje simptomatski, pogotovo ne u početku razvitka bolesti i takav pas na prvi pogled izgleda zdravo, ali bolest može prenijeti na svoje potomke. Nadalje, osim zdravlja odgovoran uzgajivač selekciju će raditi na eksterijer i temperament psa.

Iz svega navedenog može se zaključiti da nije svaki pas koji ima rodovnik nužno i pas za uzgoj.

JA NE ŽELIM ČISTOKRVNOG PSA, RAĐE ĆU UDOMITI PSA IZ AZILA

Ako vas ne zanima određena pasmina i želite dati svoj doprinos i pomoći napuštenom psu, definitivno se slažem sa udomljavanjem pasa. Udomljavanje je jedna vrlo lijepa gesta i treba ju u svakom slučaju podržavati. Moj savjet budućim vlasnicima pasa je uvijek taj da se radije udomi pas nego da se kupuje štene iz lošeg, neregistriranog uzgoja za malo novaca i na taj način još više potiče takav uzgoj.

Nedostaci uzimanja psa iz azila su ti što najvjerojatnije nećete znati koliko će vaš pas narasti, gdje je do sada bio i kako je bio odgajan i što očekivati u od njegovog karaktera i zdravlja.

MJEŠANCI SU PUNO OTPORNIJI OD ČISTOKRVNIH PASA

Čistokrvni psi postoje, ne zato da bi se netko hvalio kako ima čistokrvnog psa, već zato da bi pas eksterijerno, temperamentom, radnim sposobnostima zadovoljavao određene standarde i služio određenoj namjeni. Osim toga takvi se psi uzgajaju da bi bili što zdraviji i da bi se, što je više moguće, smanjila mogućnost nasljednih bolesti.

Problem nastaje kada pojedinci koriste u uzgoju pse koji realno nisu za uzgoj, samo zato što oni eto imaju doma kujicu koja ima rodovnik ili čak niti nema rodovnik, ali pripada nekoj pasmini, a eto igrom slučaja i njihov susjed ima istog takvog pa zašto onda ne bi parili kada mogu spojiti ugodno sa korisnim. I iz takvih legala, osim ostalih problema, često nastaju psi koji su skloni raznim oboljenjima.

Psi iz kvalitetnih i kontroliranih uzgoja dobiveni su selektivnim uzgojem i pažljivo odabranim i testiranim roditeljima i na taj način je smanjen rizik od nasljednih bolesti.

KUPIO SAM PSA OD TESTIRANIH RODITELJA I OČEKUJEM DA BUDE 100% ZDRAV

Nema garancije o zdravlju kada se radi o živom biću. Zdravstveni testovi služe da bi se otkrila eventualna bolest koja se ne vidi izvana i uzgajivač vam može garantirati da je napravio zdravstvene testove i da su u trenutku parenja roditelji bili zdravi po pitanju bolesti na koje ih je testirao. To ne znači da u nekom kasnijem periodu roditelji neće oboljeti, ako se radi o bolestima za koje trenutno nema dostupnih DNK testova. Sada bi netko mogao postaviti pitanje: “Pa zašto onda da skupo plaćam psa od testiranih roditelja kada može oboljeti jednako kao i onaj od netestiranih?” Odgovor je taj da je kod šteneta uzetog od testiranih roditelja rizik od oboljenja puno manji nego ako se uzme štene od netestiranih roditelja. Uzgajivač koji se potrudio da testira roditelje i registrira štence, u većini slučajeva takav uzgajivač će se i dobro brinuti o leglu, paziti na prehranu štenaca i majke tokom graviditeta i za vrijeme dojenja, voditi računa o socijalizaciji svojih pasa, neće pariti kuju na svakom tjeranju i prije dvije godine starosti, pse će držati u dobrim uvjetima i na kraju krajeva ako se dogodi da neki pas oboli ili daje bolesnu štenad, takvog psa će isključiti iz uzgoja. Nije sramota ako se u leglu dogodi bolesna štenad, sramota je dozvoliti da se takva legla ponavljaju. Odgovoran uzgoj pasa sa rodovnicima i zdravstvenim testovima govori o samoj ozbiljnosti uzgajivača. Od takvog uzgajivača doživotno ćete imati pomoć, podršku, korisne savjete i sve što vam ikad bude trebalo oko vašeg psa.

OČEKUJEM DA ĆU KOD UZGAJIVAČA VIDJETI MAJKU I OCA ŠTENETA

Kada dolazite pogledati štene ono što obavezno morate vidjeti je majka štenaca i uvjeti u kojima svi zajedno žive. Ako majka nije uginula na porodu nema opravdanog razloga da ne bude tamo pogotovo ako su štenci još maleni. Koji puta ćete vidjeti i pokoju polusestru ili polubrata, eventualno baku ili prabaku. Ako uzgajivač uvijek pari kuje sa mužjakom kojeg ima doma, vjerojatno se nije potrudio otići iz svog dvorišta da nađe što boljeg mužjaka za svoju kuju. Nije se potrudio ništa novo unijeti u svoj uzgoj i stalno koristi iste pse iz svog uzgoja jer je tako jeftinije.

Odlazak na parenje je skup, pogotovo ako se mužjak nalazi nekoliko zemalja dalje, troškovi goriva, hrane, smještaja i naknade za parenje nisu jeftini. No, savjesnom uzgajivaču ovo neće predstavljati prepreku i učinit će sve što je potrebno da zadovolji najbolje moguće uvjete za dobivanje legla.

Čuvajte se uzgajivača koji stalno ponavlja jedno te isto leglo, odnosno stalno pari istu kuju sa istim mužjakom uz tvrdnju da se ta kombinacija pokazala kao “jako dobra”.

Ponekad ćete u dobrim uzgajivačnicama imati priliku vidjeti i oca i to ne znači da taj pas nije kvalitetan i da to leglo nije dobro, ali ako taj pas konstantno pari istu kuju jedno leglo za drugim, najvjerojatnije nije puno truda uloženo u podizanje legla.

ŠTENCI IZ NEKIH UZGAJIVAČNICA SU NEOPRAVDANO JAKO SKUPI A NEKE DRUGE UZGAJIVAČNICE PRODAJU ISTU PASMINU PO PUNO MANJOJ CIJENI

Što znači skupo? Koliko je novaca potrebno uložiti u jedno leglo?

U ovom tekstu opisati ćemo što je sve potrebno napraviti i koliko treba uložiti u podizanje jednog legla.

Nećemo uzeti u obzir kupnju kuje, veterinarske troškove, njenu prehranu, socijalizaciju i odlaske na izložbe, znači brigu o njoj do dvije godine starosti kada je sposobna imati štence.

Dakle, kada dođe vrijeme, kuju treba voditi na uzgojni pregled ili ispit prirođenih osobina kod lovačkih pasmina, treba napraviti ocjenu eksterijera ako do sada već niste bili na izložbi, a ako ste bili, potrošili ste sigurno i više, kod nekih pasmina potrebno je napraviti test socijalizacije, kod službenih pasa ugriz na rukav. Za neke pasmine potrebno je napraviti rendgensku snimku kukova. Da bi uopće pristupili uzgojnom pregledu treba biti član HKS-a i platiti članarinu. Dakle ovo je samo uzgojni pregled i uvjeti koje treba zadovoljiti da bi kuja ili pas dobili uzgojnu dozvolu.

Dalje idu zdravstveni testovi koji nisu obavezni, ali savjestan uzgajivač će ih napraviti. Savjestan uzgajivač će u ovom trenutku ako treba i odustati od uzgoja ako se pokaže da određenog psa treba isključiti iz uzgoja iz bilo kojeg razloga.

Kada dođe vrijeme tjeranja, da bi otkrili dane kada je kuja plodna treba uzimati progesteron iz krvi koji bi bilo najbolje raditi što češće, a ako imate sreće biti će dovoljno dva puta. Naravno to se sve plaća, vađenje krvi kod veterinara i analiza krvi na progesteron u laboratoriju. Ako ćete raditi još i bris vagine onda se to plaća dodatno.

Znači već ste uložili popriličnu svotu, a još niste ni krenuli na parenje!

Napravili ste sve što treba, znate da je vaša kuja spremna i krećete na put. Pretpostavimo da će parenje biti prirodno ili barem umjetno osjemenjivanje svježom spermom pošto ono daje najbolje rezultate, pa morate otići kod mužjaka. Vrlo ste sretni ako ste našli dobrog mužjaka u Hrvatskoj ili nekoj susjednoj zemlji jer ja često moram putovati nekoliko zemalja dalje. Dakle, gorivo, hotel, hrana i cijena parenja su poprilični, a još niti ne znamo da li je kuja ostala skotna i nitko nam to ne može niti garantirati.

Dogodi se da kuja ne ostane skotna i sav ovaj trud je bio uzalud. Ali evo pretpostavimo da je sve bilo uspješno i očekujemo štence.

Ako imamo sreće štenci su se oštenili prirodno i nismo morali ići na carski rez.

Kuju treba kvalitetno hraniti za vrijeme graviditeta i laktacije, treba joj omogućiti umjereno kretanje, osigurati čisto i mirno mjesto gdje će moći ošteniti štence.

Štenci u početku sišu i nije puno toga potrebno ako je kuja dobra majka i ako ima mlijeka. Ponekad se dogodi da se kuja ne želi ili ne može brinuti o štencima pa sve mora uzgajivač sam odrađivati, što je popriličan posao.

Potrebno je kupiti dekice, pelene, ručnike, sredstva za pranje i dezinfekciju i slične stvari za održavanje higijene i zdravlja štenaca.

Svako štene potrebno je čipirati i napraviti mu putovnicu, očistiti od nametnika, cijepiti za zarazne bolesti barem jednom ili više puta, ovisno u kojoj dobi odlaze od uzgajivača. Štence treba hraniti kvalitetnom hranom pošto je majčino mlijeko dovoljno samo za prvih 2-3 tjedna života. Kod nekih pasmina rade se još neki dodatni testovi dok su štenci maleni kao što je BAER test na gluhoću, pregled očiju i sl.

Treba zvati voditelja uzgoja da dođe pogledati leglo i napraviti prijavu legla, te platiti njegov dolazak i izradu rodovnika.

Pored ovog novčanog dijela, podizanje štenaca iziskuje puno ljubavi, odricanja, znanja, konzultacije sa kolegama, drugim uzgajivačima, veterinarima, a da ne govorimo o usklađivanju drugih privatnih i poslovnih obaveza koje uzgajivači imaju, a moraju ih imati ako si misle priuštiti sve ovo iznad navedeno. Dakle, i puno drugih stvari koje se ne mogu cijeniti novcem.

ŽELIMO NAPRAVITI JEDNO LEGLO SA NAŠOM KUJICOM I ONDA JU STERILIZIRATI JER SMO ČULI DA JE TAKO BOLJE ZA NJENO ZDRAVLJE

Nema nikakvog razloga da vaša kuja ima štence što se tiče njenog zdravlja i psihičkog stanja. Istina je da se kuje nakon graviditeta malo jače razviju fizički i malo mentalno sazre, ali to nije dovoljno dobar razlog da bi se kuja koja nije za uzgoj parila. Kuju je najbolje sterilizirati prije prvog tjeranja jer je onda u kasnijoj životnoj fazi manja mogućnost da dobije tumore po mliječnim žlijezdama. Nesterilizirane kuje, osim tumora, mogu oboljeti od gnojne upale maternice i onda na kraju ipak moraju na operaciju, hitjeli vi to ili ne. Ukoliko ste ipak odlučili imati štence morate imati na umu što podizanje legla nosi sa sobom.

Kako kontaktirati uzgajivača?

Odlučili ste se za određenu pasminu i odlučili ste od kojeg uzgajivača želite uzeti psa. Evo nekoliko smjernica kako se obratiti uzgajivaču i saznati sve što vas zanima:

1. Pošaljite e-mail ili nazovite

Većina uzgajivača će ostaviti dostupan broj telefona ili e-mail, ili oboje. Svejedno je koja od ova dva načina ćete koristiti. Ako ste se odlučili kontaktirati telefonom ne zovite prekasno navečer, tako ćete izbjeći neugodnu situaciju da probudite osobu koju zovete. Ne šaljite sms poruke, većina uzgajivača zazire od njih i često vam neće odgovoriti.

Ako ste se odlučili na e-mail ne pišite romane. Kratko se predstavite, napišite što želite i očekujete i pitajte što vas zanima. Nemojte ostavljati svoj broj telefona u e-mailu i tražiti da uzgajivač nazove vas. Ako ste ozbiljno zainteresirani i zbilja idete u smjeru kupnje šteneta, na kraju će se ipak taj razgovor najvjerojatnije nastaviti telefonski, a nakon toga i u živo.

2. Predstavite se

Recite nekoliko riječi o sebi. Ne morate ispričati cijeli životopis, recite vaše ime, od kuda ste i što vas točno zanima. S vremenom ćete vjerojatno trebati ispričati i u kakvim uvjetima živite, da li imate još kakve kućne ljubimce, koliko članova obitelji, da li imate djecu, da li ste zaposleni. To su sve podaci koji će pomoći uzgajivaču da dobije sliku o tome kakvo štene bi vam najbolje odgovaralo.

3. Nemojte prvo pitati za cijenu

Naravno da vas zanima cijena šteneta, ali ipak se suzdržite da vam to bude među prvim pitanjima. Pokažite radije interes za roditelje, uzgoj, pitajte za zdravstvene testove, kakvo štene vas zanima. Da li želite kućnog ljubimca, izložbenog psa, uzgoj, da li imate afiniteta prema nekoj određenoj boji itd. Dajte do znanja uzgajivaču da ste istraživali o pasmini, da ste posjetili njegovu web stranicu, bit će mu drago, a i vi ćete ostaviti dojam da niste preko noći odlučili nabaviti psa. Možda vam uzgajivač i sam kaže cijenu ili pitajte pristojno na kraju razgovora.

4. Budite iskreni i pristojni

Iskreno recite uzgajivaču što očekujete od svog budućeg ljubimca. Tako vam on može pomoći odabrati štene koje će karakterom i izgledom najviše odgovarati vašim željama i uvjetima. Nemojte se uvrijediti i naljutiti ako uzgajivač ipak odluči da neko štene nije za vas. Dobar uzgajivač želi ono što je nabolje za štence iz njegovog uzgoja i nastojat će im naći najbolji mogući dom. Nemojte se uvrijediti niti ako vam budu postavljena razna pitanja u vezi načina na koji živite. Gledajte to na način da uzgajivač vas ne poznaje i ne zna kome daje štene te želi biti što sigurniji da ćete se moći brinuti o psu. Čak naprotiv, razmislite da li želite uzeti psa od uzgajivača koji vam ne postavlja nikakva pitanja i ne zanima ga kamo ide štene.

Ukoliko tražite kućnog ljubimca i ne interesiraju vas izložbe niti uzgoj nemojte komentirati kako vas ne zanima rodovnik šteneta. Mnogi uzgajivači namučili su se da dobiju štence određenih roditelja i ponose se svojim uzgojem, te takve komentare mogu smatrati uvredom. Pristojno saslušajte što vam ima za ispričati, a onda pitajte onaj dio koji vas zanima.

Nemojte tražiti štene za kućnog ljubimca po nižoj cijeni i onda očekivati da bude savršeno. Savršen pas ne postoji. Dajte do znanja da ćete se brinuti o psu bez obzira na to da li vam se nešto sviđa na njemu ili ne. Ako imate neku veliku zamjerku nemojte na glas komentirati, jednostavno se možete zahvaliti i odlučiti potražiti dalje.

5. Skoncentrirajte se na važne stvari

Umjesto da pričate duge priče o tome kakve ste sve pse imali, kakvog psa ima vaš brat, sestra, susjed i kako su vaši ljubimci koje trenutno imate najpametniji na svijetu, radije napomenite ono što je važno i što će pomoći vama i uzgajivaču u odabiru pravog šteneta za vas. Da li planirate ići na izložbe, baviti se uzgojem, sportom, želite li samo kućnog ljubimca, u kakvom kućanstvu živite, da li imate djecu, druge kućne ljubimce … To su sve važne stvari koje se izravno tiču šteneta za koje ste zainteresirani.  Ako planirate pohađati tečaj poslušnosti, napomenite to, uzgajivaču će biti drago da planirate uložiti dodatno vrijeme na odgoj psa.

6. Ne inzistirajte na određenoj boji

Izabrali ste pasminu koja se uzgaja u više boja i vama se sviđa baš ta određena. I to je u redu. Napomenite uzgajivaču da imate afinitet prema određenoj boji, ali nemojte izričito tražiti od njega da želite štene baš i isključivo te boje. Štenci se ne uzgajaju po narudžbama i neka vam zdravlje i karakter budu važniji od boje.

7. Zatražite da posjetite uzgajivača

Ako ste ozbiljno zainteresirani i ako ne živite predaleko pokažite interes da posjetite uzgajivača i pogledate uzgajivačnicu i uvjete u kojima pas odrasta. Ne morate nužno doći u uzgajivačnicu samo u trenutku kada dolazite po štene. Prilikom posjete budite pristojni i ne zadržavajte se satima, morate biti svjesni da vjerojatno niste vi jedini koji dolazite u posjetu.

8. Ne budite nestrpljivi

Ako su svi štenci iz trenutnog legla rezervirani pričekajte iduće leglo. Nemojte neprestano zvati i pitati da li je tko odustao. Uzgajivač će vas imati na umu. Ako ste uspjeli rezervirati štene nemojte stalno nazivati , slati poruke i tražiti da vam se šalju slike. Povremeno se javite da pokažete interes, ali ne pretjerujte.

Mnogi uzgajivači neće vam dozvoliti da dođete pogledati štene prije određene dobi, na taj način nastoje smanjiti opasnost od eventualnih bolesti koje posjetitelji mogu prenijeti na njegove štence. Kada vam uzgajivač kaže da možete doći, dogovorite posjetu, ne navaljujte da dođete ranije.

Mnogi uzgajivači vam neće odmah dozvoliti da si izaberete štene, a u nekim leglima uopće nećete moći birati. Nemojte požurivati s tom odlukom. Dok su štenci maleni teško se može vidjeti kakav će karakter koje štene imati, a pogotovo ako uzimate štene za izložbe, morat ćete možda sačekati i do 6 tjedana starosti, a možda i duže.

Ne navaljujte da svaki vikend dođete pogledati štene. Vjerojatno i drugi budući vlasnici dolaze i uzgajivač ima pune ruke posla s posjetiteljima. Kada ste u posjeti ne zadržavajte se predugo i pridržavajte se onoga što vam uzgajivač kaže. Negdje ćete morati prati i dezinficirati ruke i obuću, a negdje vam neće biti dopušteno niti da uzmete štene u ruke ako je ono još premaleno. Nemojte ovo shvaćati osobno, složite se s onim što vam se kaže, uzgajivač čini ono što smatra da je najbolje za njegovu kuju i leglo. Bolje da i pretjerano brine o čistoći nego da uopće ne brine.

9. Ne cjenkajte se

Većina uzgajivača ima određenu cijenu za svoje štence koja je uglavnom konstantna. Ako se krenete cjenkati ispadate neozbiljni, a pogotovo nemojte tražiti zamjenu za nekakav aparat. Ako vam je štene preskupo nađite uzgajivača kod kojeg ćete ga moći dobiti za manje novaca. No, upamtite, uzgajivač koji prodaje štence po nižoj cijeni sigurno je i manje uložio u leglo.

10. Držite se dogovora

Ako ste uzeli štene i potpisali nekakav ugovori ili se samo usmeno dogovorili, držite se toga i ponašajte se u skladu s tim. Ako vam se nešto iz ugovora ne sviđa možete tražiti da se taj dio promjeni ili jednostavno ne morate uzimati štene od tog uzgajivača, ali ako ste pristali na određene uvjete onda se toga pridržavajte. Uzgajivači najviše zaziru od vlasnika koji se ne pridržavaju dogovora. Ako ste kupili štene za kućnog ljubimca, vjerojatno postoji određen razlog zašto je to tako. Nemojte izigrati povjerenje uzgajivača i koristiti takvog psa u uzgoju.

11. Transport šteneta

Niti u kojem slučaju nemojte tražiti da vam se štene pošalje autobusom, niti jedan ozbiljan uzgajivač neće pristati na to.

Otiđite sami autom po štene ili organizirajte prijevoz na način da će štene imati adekvatne uvjete u transportu i adekvatnu pratnju, odnosno osobu koja će se brinuti o štenetu tokom puta .

12. Ostanite u kontaktu

Nakon što ste uzeli štene povremeno se javite uzgajivaču da mu date do znanja da je sve u redu. Biti će mu drago čuti kako štene napreduje, pošaljite i koju sliku. Ako imate bilo kakvih problema oko odgoja i zdravlja psa obavijestite ga o tome, možda možete zatražiti i kakav savjet. Nemojte biti naporni i zvati zbog glupost npr. popiškio se u kući, cvili po noći, grize mi ruke.  Nemojte napadati uzgajivača ukoliko se štene razboli ili razvije nekakvu nasljednu bolest. Na živa bića nema garancije i ako su uredno napravljeni svi zdravstveni testovi i ako se radi o savjesnom uzgoju nitko vam ne nože garantirati da će štene uvijek biti zdravo. Volite vašeg psa i brinite se o njemu bez obzira na to što se dogodilo.

Kako prepoznati dobrog uzgajivača?

Odlučili ste nabaviti štene i ne znate od kuda krenuti. Nailazite na hrpu uzgajivača, oglasnici prepuni slatkih štenaca koji se prodaju, a vama se sve to čini isto. Važno je istraživati, učiti, čitati i posavjetovati se sa poznavateljima pasmine. Nemojte se danas odlučiti za štene i sutra ga odmah kupiti, nebitno od kuda jer vi ste sada odlučili da želite psa i što prije ga morate imati. Napravite domaću zadaću prije nego što se upustite u nabavu šteneta. Ako čitate ovaj tekst već ste vjerojatno na dobrom putu i već se informirate o nekim stvarima.

Evo nekoliko stvari na koje bi trebalo obratiti pažnju:

1. Starost štenaca prilikom prodaje

Štene koje odlazi u novi dom trebalo bi imati barem dva mjeseca (8 tjedana). Zašto? Prvih 8 tjedana života šteneta važan je period u kojem štene uči od svoje majke i braće kako se slagati sa drugim psima, kako prilagoditi ugriz prilikom igre, kako se igrati i dijeliti stvari. Uzgajivač koji prodaje štene ranije najvjerojatnije se samo pokušava što prije riješiti štenaca koji su mu trošak.

Ponekad će uzgajivač imati dostupne i starije štence ili čak odrasle pse. Uglavnom se preporučuje uzeti štene u dobi od 2-3 mjeseca starosti, ali to ne mora značiti da bi odrastao pas bio loš izbor. Ovisi o tome kako je pas bio držan i odgajan.

2. Dokumenti

Što više dokumenata dobijete uz štene tim bolje. Dakle, ono osnovno što morate dobiti su rodovnik i putovnica (knjižica). Kod dobrog uzgajivača ćete dobiti i fotokopije ili barem na uvid zdravstvene testove roditelja, rodovnike roditelja, uzgojne dozvole, šampionate i radne ispite ako ih imaju, te eventualno neke zdravstvene testove koji su napravljeni na štencima.

3. Cijepljenje i dehelmintizacija

Ako odlazi u novi dom sa 8 tjedana starosti, štene bi trebalo imati barem jedno cijepljenje protiv zaraznih bolesti, koje bi trebalo napraviti između 6 i 8 tjedana starosti. Dehelmintizacija znači čišćene protiv unutarnjih (crijevnih) nametnika i štenci bi trebali biti očišćeni 2-3 puta kod uzgajivača.

4. Dolazak kod uzgajivača

Ne uzimajte štene od uzgajivača koji vam ne dopušta da dođete u njegovu uzgajivačnicu u posjetu. A pogotovo ne uzimajte štene od onog koji vam je voljan poslati ga autobusom. Dakle, ne budite lijeni, otiđite kod uzgajivača, pogledajte u kojim uvjetima psi žive i u kakvim uvjetima živi sam uzgajivač, ako se uzgajivačnica nalazi u sklopu njegovog doma. Obratite pažnju da li su psi na čistome, ako su držani u boksevima da li su ti boksevi dovoljno veliki, da li imaju mogućnost odlaska u redovite šetnje, čime hrani pse, da li koristi posebnu hranu za štence, odrasle pse, starije pse ili je za svih ista hrana. Obratite pažnju o kondiciji u kojoj su psi, te stanju kože i dlake.

Zatražite da vidite majku štenaca i pogledajte u kakvom je stanju.

Obratite pažnju na to koliko štenaca ćete zateći u trenutku kada se nađete u uzgajivačnici. Ako uzgajivač ima nekoliko legala odjednom teško da će se moći o svim štencima adekvatno brinuti.

Obratite pažnju na to koliko pasmina uzgajivač uzgaja. Što manji broj pasmina, to bolje. Uzgajivačnice gdje imate priliku vidjeti 4-5, pa i više pasmina, sigurno su komercijalnog tipa i vjerojatno funkcioniraju kao farme pasa.

Provjerite koliko često kuje imaju štence. Kuja bi trebala početi sa uzgojem u dobi od oko dvije godine starosti i završiti sa osam godina. Ne bi smjela biti parena češće od jednom godišnje. Kod uzgajivača entuzijasta i ljubitelja pasmine koji ne žive od prodaje pasa uglavnom ćete naići na jedno leglo od jedne kuje u dvije do tri godine.

5. Postignuća roditelja

Dobri rezultati sa izložbi ili radnih ispita ne moraju nužno značiti da se taj uzgajivač dobro brine o štencima, ali su sigurno pozitivan pokazatelj. Odlasci na natjecanja su jako skupi, a jedino što od njih možemo dobiti je zadovoljstvo što nam je pas osvojio neku nagradu i priznanje za naš trud i rad, te na kraju krajeva i dobra reklama za našeg psa i uzgajivačnicu. Novčano se na natjecanjima ne dobiva ništa. Veća je vjerojatnost da netko tko ide na izložbe i ulaže u razvoj svojeg uzgoja, da ulaže i u podizanje legla.

Nemojte da vas zavaraju šampionati roditelja u ljepoti. To što je neki pas šampion neke zemlje ne mora puno govoriti o njegovoj kvaliteti. Za neke pasmine dobiti šampionat je lakše nego što laik može zamisliti. U svakom slučaju bolje da pas ima šampionat nego da ga nema, to mu je samo plus, ali nije to jedini pokazatelj vrijednosti psa.

Ukoliko uzimate psa za rad, postignuća u radu su vrijedan i neizostavan pokazatelj vrijednosti psa, uz zdravlje i eksterijer.

6. Način oglašavanja legla

Ako je uzgajivač oglasio leglo, dobro pročitajte tekst koji piše. Iz samog teksta, ako ga znate čitati, jako ćete puno moći naučiti, a bez da ste uopće bili kod uzgajivača. Odmah preskočite one koji vam daju na izbor da kupite štene sa ili bez rodovnika ili one koji nude štence u zamjenu za neki uređaj ili što god već ponudite, a njemu će dobro doći.

Oglas mora biti jasan, sa konkretnim podacima. O kojoj pasmini se radi, koliko su stari štenci, tko su roditelji, koja dokumentacija će biti napravljena, zdravstveni testovi, rezultati sa izložbi i natjecanja u radu i eventualno nekoliko riječi o pasmini, karakteru roditelja i želja uzgajivača u koju svrhu se prodaje štene, te njegov kontakt. Nekakvo nepotrebno naklapanje koliko su štenci slatki i sličan tekst samo da se popuni oglas ukazuje na neprofesionalnost i neznanje. Obratite pažnju na fotografije štenaca i roditelja. Dobar uzgajivač će se potruditi napraviti lijepe fotografije na kojima štenci izgledaju lijepo, iako se možda i ne radi o savršenim štencima, uzgajivač barem ima viziju o tome kako bi štene trebalo izgledati i kako ga fotografirati da iz njega izvuče ono najbolje. Mutne slike slikane u blatu, štali, na slami, iza ograde kaveza ili hrpa ruzinavog otpada u dvorištu u pozadini, nikako ne ukazuju na dobro. Zapravo baš naprotiv, govore o tome kako se uzgajivač nije niti potrudio da barem na slikama stvari prikaže ljepšima.

7. Poznavanje pasmine

Postavite pitanja o pasmini, izgledu, temperamentu, zdravstvenim testovima. Uzgajivač bi trebao znati odgovoriti na sva ova pitanja. Trebao bi pokazati nekakvo znanje o pasmini koju drži i uzgaja.

8. Kupoprodajni ugovor

Neki uzgajivači daju ugovor, neki ne. Ugovor sastavlja uzgajivač s obzirom na to što želi u budućnosti za štene. Bez obzira, dobili ugovor na potpis ili ne, uzgajivača bi trebalo interesirati kamo štene ide, kako će živjeti i kako ćete se o njemu brinuti. Odnosno, uzgajivač bi vas trebao pitati pitanja pomoću kojih će moći zaključiti da li ste vi prikladan budući vlasnik za njegovo štene.

9. Pomoć i nakon kupnje šteneta

Odgovoran uzgajivač ponudit će vam pomoć i nakon što štene ode od njega. Interesirat će ga kako štene odrasta i uvijek ćete mu se moći obratiti ukoliko budete imali nekakav problem. Ako ga on ne bude znao riješiti nastojat će vas uputiti na pravo mjesto. Ukoliko se ne budete mogli, iz bilo kojeg razloga, više brinuti o psu, uzgajivač će ga uzeti nazad i naći mu novi prikladan dom.

Što očekujemo od budućeg vlasnika našeg šteneta?

Odgovoran uzgajivač ponudit će vam pomoć i nakon što štene ode od njega. Interesirat će ga kako štene odrasta i uvijek ćete mu se moći obratiti ukoliko budete imali nekakav problem. Ako ga on ne bude znao riješiti nastojat će vas uputiti na pravo mjesto. Ukoliko se ne budete mogli, iz bilo kojeg razloga, više brinuti o psu, uzgajivač će ga uzeti nazad i naći mu novi prikladan dom.

Genetski nasljedne bolesti u Engleskih špringer španijela

Engleski špringer španijeli su općenito dosta zdrava pasmina i rijetko se u mlađoj dobi javljaju ozbiljniji zdravstveni problemi. Ipak, postoje neke bolesti na koje bi trebalo obratiti pažnju. Hrvatski kinološki savez ne obvezuje uzgajivače ove pasmine na bilo kakve zdravstvene testove, no odgovorni uzgajivači će ih napraviti. Evo pregleda i testova koje mi radimo:

RENDGENSKO SNIMANJE KUKOVA I LAKTOVA

Displazija kukova i laktova česte su mane kod brojnih pasmina pasa i jedini način za njihovo otkrivanje je rendgensko snimanje u dobi od najranije godinu dana starosti. Ovaj pregled nije potrebno više ponavljati ako pas ne pokazuje nikakve kliničke znakove bolesti. Psi sa uznapredovalim znakovima displazije ne bi se smjeli koristiti u uzgoju.

OFTALMOLOŠKI PREGLED

Oftalmološki pregled se radi u svrhu otkrivanja eventualnih bolesti na oku koje se izvana ne vide. Postoje i promjene na očima vidljive izvana, ali pošto se one lako primijete i dijagnosticiraju, veći problem predstavlja ova prva skupina. Ovaj pregled obavlja specijalist oftalmolog pomoću posebnih metoda i uređaja. Najčešće takve bolesti koje se mogu pojaviti u engleskih špringer španijela su progresivna retinalna atrofija (PRA-CORD1) i displazija retine, no oftalmološkim pregledom obuhvaća se cjelokupan pregled oka, bez obzira na to koje se bolesti najčešće pojavljuju u određene pasmine.

Za PRA-CORD1 postoji DNK test pomoću kojeg možemo ustanoviti, ne samo da li pas ima ovu bolest već i da li ju može prenijeti na svoje potomke. Obje ove bolesti mogu ponekad proći i bez kliničkih simptoma, a ponekad se mogu javiti problemi sa vidom različitog stupnja od oslabljenja pa sve do potpunog gubitka vida.

Pse zahvaćene ovim bolestima ne bi trebalo koristiti u uzgoju, a pse nosioce ove bolesti treba pažljivo koristiti, odnosno pariti samo sa zdravim jedinkama.

FUKOZIDOZA

Fukozidoza je nasljedna bolest koja nastaje zbog poremećaja skladištenja u lizosomima, sastavnim dijelovima stanica koje grade organizam. Poremećaj skladištenja uzrokovan je nedostatkom enzima alfa-L-fukozidaze, zbog čega dolazi do prekomjernog nagomilavanja fukoze u lizosomima. Klinički znakovi obuhvaćaju razne poremetnje u radu živčanog sustava u vidu ataksija, otežanog kretanja, sljepoće i psihičkih poremetnji. Lijeka protiv ove bolesti nema i pas nakon nekog vremena ugine ili bude eutanaziran. Bolest se klinički manifestira tek nakon 1,5-2 godine.

Srećom, postoji DNK test pomoću kojeg možemo otkriti bolest još u najranijoj dobi i takve pse ne koristiti u uzgoju. Bolest se prenosi recesivno, što znači da će jedino jedinke sa oba recesivna gena pokazati kliničke simptome. Heterozigoti neće pokazivati znakove bolesti, ali mogu bolest prenijeti na svoje potomke i zato ih treba pariti samo sa dominantnim homozigotima, odnosno jedinkama koje nisu nosioci.

Genetski nasljedne bolesti u Australskih ovčara

Postoji nekoliko genetski nasljednih bolesti koje se mogu javiti u ove pasmine, no pošto za većinu njih postoje DNK testovi, a samim time i mogućnost za njihovo rano otkrivanje, većina ovih bolesti se ne pojavljuje kod uzgajivača koji svoje pse testiraju. Ukoliko se ove bolesti isključe i ako se vodi briga o odgovornom uzgoju, australski ovčari su prilično zdrava pasmina.

DISPLAZIJA KUKOVA I LAKTOVA

Displazije kukova i laktova često  su nasljedne etiologije, a javljaju se kod velikog broja pasmina. Stupanj displazije može biti različit i može se različito manifestirati. Od najnižeg, gdje ne moramo primjećivati nikakve kliničke znakove, pa sve do najvišeg stupnja gdje je pas potpuno onemogućen u kretanju. Stupanj jačine displazije se starenjem psa može pojačavati, pa se samim time mogu pogoršavati i klinički simptomi bolesti.

Pregled se obavlja RTG snimanjem kukova i laktova u dobi sa ne manje od godinu dana.

Pse koji pokazuju znatan stupanj displazije ne bi trebalo koristiti u uzgoju.

PROGRESIVNA RETINALNA ATROFIJA (PRA-PRCD)

PRA uključuje niz bolesti koje zahvaćaju oči, točnije retinu očiju. U ovom slučaju se radi o tome da dolazi do degeneracije fotoreceptorskih stanica retine.

Glavni simptom je oslabljenje vida koje kasnije može dovesti do sljepoće. Početak javljanja i brzina napredovanja ovise o različitim oblicima ove bolesti. Progresivna degeneracija fotoreceptora je jedan od oblika progresivnih atrofija retine čiji se simptomi ispoljavaju kasnije u životu.

Bolest se prenosi autosomalno recesivno. Što znači, da bi pas obolio mora nositi oba mutirana gena. Psi koji imaju samo jedan mutirani gen neće oboljeti, ali su nosioci i mogu prenijeti ovaj gen na svoje potomke i treba ih pažljivo koristiti u uzgoju.

Za ovu bolest postoji DNK test kojim lako otkrivamo pse koji nose ovu mutaciju.

ANOMALIJA OČIJU KOD KOLIJA (CEA)

Anomalija očiju kod kolija predstavlja poremećaj očiju kod kojeg dolazi do regionalne hipoplazije žilnice. Žilnica je sloj oka koji se sastoji od spleta krvnih žila i njegova funkcija je ta da opskrbljuje retinu sa krvlju i hranjivim tvarima. Klinički simptomi različiti su od psa do psa. Kod nekih pasa se nikad ne mora razviti problem sa vidom, dok kod nekih može doći do potpunog gubitka vida.

Bolest je najčešća u kolija no javlja se i u drugih ovčarskih pasa, pa tako i u australskih ovčara. Bolest se nasljeđuje autosomalno recesivno. DNK test je dostupan za ovu bolest.

NASLJEDNA KATARAKTA (HC)

Nasljedna katarakta jedan je od najčešćih genetskih poremećaja na očima i najčešći je uzrok sljepoće u pasa. Kod australskih ovčara do ove bolesti dolazi zbog delecije nukleotida u HSF4 genu.

Bolest se prenosi dominantno, što znači da i psi koji nose samo jedan mutirani gen mogu razviti kliničke simptome. Psi sa jednim mutiranim genom razvit će blaže simptome od onih koji nose oba.

Postoji DNK test za ovu bolest. Psi koji nose mutirani gen ne bi se smjeli koristiti u uzgoju.

Za sve ove bolesti očiju dodatno radimo i specijalistički oftalmološki pregled kod oftalmologa. Uz pomoć ovog pregleda može se dodatno kontrolirati stanje očiju i izuzeti prisutnost gore navedenih bolesti, ali i nekih bolesti koje nisu česte u australskih ovčara, za njih ne postoje DNK testovi, a mogu se u rjeđim slučajevima pojaviti.

OTPORNOST NA RAZLIČITE LIJEKOVE (MDR1)

Neki psi pokazuju preosjetljivost na određene lijekove, najčešće antiparazitike, ali i neke druge lijekove. Nakon apliciranja ovakvih lijekova, kod pasa koji su preosjetljivi mogu se razviti poremećaji u radu živčanog sustava pa i uginuće. Bolest uzrokuje P-glikoprotein nepravilne strukture koji se normalno nalazi na endotelnim stanicama kapilara u mozgu. Taj spoj, kod pasa koji nisu preosjetljivi, izbacuje lijekove iz središnjeg živčanog sustava. Za razliku od pasa koji su osjetljivi, kod kojih je taj P-glikoprotein nefunkcionalan i kod njih dolazi do nagomilavanja lijekova u mozgu.

Bolest se prenosi autosomalno recesivno. DNK test za ovo stanje je dostupan.

Postoje brojne polemike oko toga da li pse koji su zahvaćeni ovim nedostatkom koristiti u uzgoju pošto se radi o bolesti koja se neće razviti i ispoljiti ukoliko pas ne primi određen lijek, a alternativna liječenja su dostupna. Kako god da gledali na to, trebali bi težiti uzgoju pasa koji neće nositi ovu mutaciju i izbjegavati korištenje lijekova koji bi mogli izazvati ovo stanje.